|
POPUŠIM PA DOĐEM Koprivnica, PPO DHK, 2020. 66 str. Zbirka pjesama Cijena: 100 kn O knjizi: Mlada pjesnikinja u zbirci kreće s pjesmama kratkog stiha uronjena u transcendentalnu dimenziju, gotovo bestjelesnu, iz koje kao da se predomišlja hoće li iskoračiti. Duša je dimu, oblacima, magli, piću, mrvama kruha (Aaa / sve se ruši sve se mrvi / poput starog kruha u sobi). Lirski subjekt opaža svijet oduzet od emocija i želi mu ih vratiti. U naslovnoj pjesmi Morana se raspisala, produžila svoje misli: Tako sam sjedila i promatrala kako dišu, puše i ispijaju život iz čaša / sve dok ga nisu cijelog ulili u sebe/ i zatražili novu rundu. Preuzima ulogu zainteresiranog promatrača, nekoga tko se ne želi pomiriti s „bezdušnim“ stanjem stvari, pa kaže Duh sam u masama / bezdušnih ljudi. U drugom dijelu Moranina propitivanja postaju konkretna, iz pretežito emotivnih, prelazi na teme identiteta i imperativa životnih uspjeha. Tako nam stihovima govori: Misli su zarobljene u kalupu očekivanja i Trči brže od Usein Bolta. Istovremena stvara dojmljive pjesničke slike od kojih bih izdvojio jednu od uspjelijih kada u pjesmi Viknula sam, zaista jesam pjesmu započinje stihom „viknula sam: Želim promijeniti svijet“, potom opisuje svoju poziciju promatrača pored prozora, a završava konstatacijom „neprobojno staklo najveći je svjetski problem“. Upravo u tom drugom dijelu Morana nam se pokazuje kao britka i odvažna autorica. Moglo bi se reći kako je njen rukopis obojen tugom i gorčinom, međutim ne i pesimizmom. Morana unatoč svemu ne pokazuje namjeru predaje, čak štoviše, iz njenih pjesama isijava energija kojom će promijeniti svijet.
|
MORANA BRLJAK