Izabrane pjesme na ruskom Enerike Bijač (u hrvatskom prijevodu: „Put ljubavi u prostranstva svemira“), u izdanju moskovske izdavačke kuće „Pablis“, predstavljene su pred brojnom publikom na Tribini DHK u četvrtak, 8. ožujka 2018. Predsjednik DHK Đuro Vidmarović pozdravio je ovu zbirku kao važan doprinos razvijanju hrvatsko-ruske književne suradnje, a isto je istaknuo i veleposlanik Ruske Federacije u HR Anvar Azimov, naglasivši kako je još uvijek više ruskih prijevoda na hrvatski negoli obratno. Stoga je zbirku Enerike Bijač (u povodu koje je autorica dobila značajnu rusku medalju za doprinos poeziji) pozdravio kao važan prilog prijevodima s hrvatskoga na ruski, istaknuvši kako je riječ o dvjema zemljama srodne povijesti, pa suradnju svakako valja nastaviti i produbiti i na književnom planu.
Pjesme na ruskom Enerike Bijač čitao je Ivan Babić, a pjesme na hrvatskom Dunja Sepčić, koja je pročitala i tekst Ljudmile Snitenko, prevoditeljice i urednice knjige na ruskom.
Lada Žigo Španić, koja je uredila knjigu izabranih pjesama Enerike Bijač na hrvatskom („Svijet širokog dlana“, Alfa, 2015.), protumačila je dušu i svjetonazor pjesama ove iznimno suptilne autorice:
„Knjiga “Svijet širokog dlana” Enerike Bijač knjiga je izabranih pjesama i kratkih proza autorice, koja obuhvaća nezine knjige: “Tragovi”, “Obnavljanje”, “Put”, “Samo je beskraj kraj”, “Školjka”, “U mogućem krajoliku”, “Riječ do riječi” i “Obala”.

Enrika Bijač dugogodišnja je plodna spisateljica, esejistica i kritičarka, koja se odano okreće beskrajnom prostoru prirode i krajolika, tražeći upravo u toj oazi, daleko od svih urbanih izazova, dušu života i filozofski smisao postojanja. Jedna je od rijetkih spisateljica koja je cijelo svoje biće sklonila u šutnju prirode, da bi u njoj, u vremenu bez granica, brusila stihove i nijansirala svjetonazor prepun empatije za sve postojeće. Raspon doživljaja je širok – od ditirampskog uživanja boja, mirisa, zvukova, preko vrtloga viđenog i sanjanog do duboko refleksivna zalaženja u svemirska prostranstva, gdje se prepleću poetsko i filozofsko.
U spomenutim knjigama nema, dakle, urbanog, varljivog i mucavog svijeta, nema nikakva životnog bijesa iliti gorčine, nema ni egocentrizma u koji često zapada subjekt posvađan sa zbiljom. Kroz motive kapi, vode, lista, svjetlosti, raslinja, ona samo žudi za spoznajnom koncentracijom, da prodre u plemenitu srž svega što biva, da zadrži u svijesti i duši svaki trenutak, svaki dan, kao novu mogućnost prilagodbe svijetu. Tako u pjesmi Bez krajnje crte pjeva: „Skloniti se u misao / zakorijeniti se, pretopiti se / rastvoriti se / nadrasti / rast / onda se peludom / raspeluditi, slijedeći putanju / svijeta.“

Filozofski kazano, trajanje, kao glavna misao njezine poezije i lirske proze, opravdava baš sve – trajanje donosi i odnosi stvari, mijenja, preobražava i preoblikuje, trajanje kao takvo ne dopušta definicije, kritike ni osude. Senzibilan subjekt u meditaciji o trajanju postaje altruist, svjestan dijeljenja svega sa svime.”
Enerika Bijač srdačno je zahvalila svima koji su doprinijeli ovoj zbirci, a svečanost je, osim u književnom, protekla i u ozračju Dana žena.  

Autorica je utemeljiteljica i u dva mandata predsjednica Podravsko-prigorskog ogranka DHK (2009.-2015.), utemeljiteljica je i predsjednica Neretvanskih pjesničkih susreta „Maslini u lice“ (2009.-), Dana Ivana viteza Trnskog (2010.),  Koprivničke Maruliane (2011.), predsjednica je Organizacijskog odbora Međunarodnog festivala književnosti „Galovićeva jesen“ (2010.-2014.) te urednica biblioteke „Rukopis“ i „Galovichiana“. Dobitnica je brojnih nagrada, među kojima istaknimo Plaketu Grada Opuzena za izniman doprinos kulturnom životu grada Opuzena, Medalju Grada Koprivnice za izniman doprinos u kulturnom i umjetničkom djelovanju i promociji grada Koprivnice u zemlji i inozemstvu i međunarodnu Veliku nagradu ‘’Leteće pero’’ za  sveukupno pjesničko djelo.

(L.Ž.Š.)

U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, 8. 3. 2018. pred brojnom publikom predstavljena je zbirka izabranih pjesama  ENERIKE BIJAČ:  "Put ljubavi u prostranstva svemira", (izd.   Pablis, Moskva 2017. na ruskom jeziku). Knjigu je prevela i predgovorom popratila Ljudmila Snitenko, a na predstavljanju knjige u Zagrebu  pozdravio je predsjednik DHK Đuro Vidmarović i NJ. E. veleposlanik Ruske Federacije u Hrvatskoj Anvar Azimov. Obojica su istakli potrebu za većom suradnjom između hrvatskih i ruskih književnika, osobito potrebu prevođenja književnih djela, kako bi hrvatska i ruska javnost mogla bolje pratiti suvremene tijekove ovih dviju književnosti. Pjesnikinja Enerika Bijač izrazila je svoje veliko zadovoljstvo prijevodom njene  zbirke izabranih pjesama na najmnogoljudniji slavenski jezik. Knjigu je predstavila književna kritičarka Lada Žigo, tekst Ljudmile Snitenko o poeziji Enerike Bijač pročitala je dramska umjetnica Dunja Sepčić koja je čitala i pjesme na hrvatskom jeziku, dok je Ivan Babić, prevoditelj s ruskog jezika i pjesnik, čitao pjesme iz knjige na ruskom jeziku. Donosimo dio teksta Ljudmile Snitenko, prevoditeljice i urednice knjige, naslovljenog: UNUTAR  NEVIDLJIVOG. „Enerika Bijač u svojoj poeziji otkriva nova lica tajanstvenog svijeta ljudskog postojanja. Rođena je na Jadranskom moru, na rijeci Neretvi, a živi u Koprivnici. Samim rođenjem u blizini vode naučila se komunicirati s prirodom i razgovarati s vodom, s vidljivim i nevidljivim svijetom oko sebe, s odbljescima sunca na vodi, s lopočima i biserima, s travama i obalom. Naučila se vidjeti transcendentna čuda oko sebe. A često, nije dovoljan jedan život za postići sve to… Stihovi Enerike Bijač podsjećaju na bistru vodu obasjanu suncem nad oblucima žala na obali Dalmacije – na raskrižju različitih kultura. Usvojivši veliko, bogato naslijeđe poetesa je postigla u svojim stihovima suptilnu ljupkost. Enerika ujedno i šapće i pjeva riječi, iskreno otkriva svoj san… i dijeli skrivene tajne svoje lirske heroine. Stvaralaštvo Enerike Bijač možemo nazvati poetskom filozofijom. Njezin mir je mnogoslojni , tajanstveni pejzaž, put ljubavi na prostore svemira. U poetici njena stiha obilje metafora mekanim lirskim jezikom otkriva duboke filozofske teme. Za Eneriku  priroda je uporište tišine, harmonije svijeta i suzvučje šumorenja lišća sa šumom morskih valova. Ukupna veličina prirode, ona svjetlost udaraca polutonova utire put u nespoznate predjele. Enerika je orijentirana na realnost ali ponekad ona povlači vidljive konture nevidljivog i popunjava nastalo romantičnim, uzbudljivim linijama i prelijepim slikama. Okružena besmislom, poetesa nastoji zaustaviti trenutak istinskog smisla. To je potraga za spajanjem s beskonačnošću. Poetsko očaranje poezije Enerike Bijač  u njenoj je unutarnjoj logici, jakoj vjeri i filozofskoj mudrosti.  Na tome je izgrađena unutarnja harmonija knjige. Eneriki želim duge kreativne godine i puno novih knjiga!“